Zvones je napisao/la:BIOLOGIJA PČELA
UVOD
Wikipedia u tumačenju biologije kao izraza kaže: „Biologija je nastala spajanjem dvije grčke riječi bios = život i logos = nauka, učenje i to je znanost koja se bavi proučavanjem živog svijeta. Biologija proučava svojstva i ponašanje organizama, njihov rast, razvoj i razmnožavanje, kao i interakciju između različitih organizama, te organizama i njihovog okoliša“. Tumačeći ovu definiciju biologija pčela bi se u suštini trebala baviti cijelim njihovim životom i interakcijom prvenstveno u odnosu na čovjeka, a zatim u odnosu na druge organizme, kao nametnika varou, nosioce raznih bolesti itd. Naravno, ove teme postoje i kao zasebne oblasti obrađene u dosta knjiga i značajnom broju tekstova, pa ću zbog potrebe da skratim ovaj tekst pokušat objasnit biologiju pčela u njenoj suštini - od jajeta, do završetka života.
Zanimljivost oko pčela je: da kao nigdje drugdje postoji toliko kontroverzi, rasprava i razmimoilaženja; pa zato i postoji izraz, da se pčelari slažu samo u jednom „da se košnici prilazi sa zadnje strane“, a i to se osporava. Zbog tog razloga će najveći dio ovog teksta sadržavati pojmove oko kojih postoji dobrim dijelom slaganje i za koje sam u najvećem dijelu koristio podatke iz knjiga i časopisa. Posebne dijelove ću nastojat naglasit uz komentar.
NASTANAK PČELA
Smatra se da su pčele nastale prije blizu 200 miliona godina, evolucijom od osa, te da su pretci današnjih pčela nastali od predaka osa kopačica, osa zidarica i bumbara. Tvrdnje su da je za evolutivni razvoj pčela „zaslužan“ manjak proteinske (bjelančevina životinjskog porijekla) ishrane, pa je jedan dio osa prešao na isključivo biljnu ishranu (nektar, polen/pelud). Samim tim krenuo je i evolutivni razvoj pčela. Pčele se dijele na nekoliko kategorija, a za nas je važna medonosna pčela i u ovom tekstu će pažnja biti posvećena sivoj pčeli pod latinskim
nazivom Apis mellifica carnica Pollm čija je domovina jugoistočne Alpe, područje Podunavlja i Balkana.
Slika 1.
Kod nas se najčešće naziva karnika (carnica), kranjska pčela, siva pčela, sivka, a ima i drugih naziva u ovisnosti gdje se nalazi odnosno uzgaja. Po mišljenju znalaca osnovne odlike koje krase karniku su : Posebna prilagodljivost dugim i hladnim zimama, sa dosta rijetkim oboljevanjem od nozemoze ; vrlo ekonomičan utrošak zimskih rezervi meda zbog ranog prestanka polaganja jaja, ulazi u zimu sa relativno malim brojem radilica ( ovo je u odnosu na neke druge rase, prvenstveno talijansku pčelu ) ; ima vrlo brz proljećni razvoj; nije suviše agresivna; nema veliku sklonost grabeži i dosta dobro brani dom od tuđica. Smatra se da ima veliku rojivost, što mnogi uzimaju kao nedostatak, pa se kaže da se i pored pažnje pčelara izroji veliki broj društava.
Slika 2.
Slika 3.
Prvi opis joj je dat u Sloveniji, pa otud i nosi naziv kranjska, a date su osnovne karakteristike koje izgledaju ovako : Boja tijela je tamna sa sivim prstenovima pokrivenim bijelim dlakicama. Dužina jezika je 6,6 mm; dužina trećeg tergita je 4,8 mm; težina radilice 105 mg; težina neoplođene matice je 180 mg, a oplođene oko 210 mg; nosivost matice u periodu intezivnog razvoja pčelinjeg društva od 1400 do 1800 jaja dnevno.
Treba reči da se ove mjere pomalo razlikuju u ovisnosti od kraja do kraja gdje, gdje se ove pčele uzgajaju, a zbog intezivnog stimuliranja koje se u današnje vrijeme radi nosivost matica može i znatno preći 2000 jaja dnevno.
STANIŠTE PČELA
Stanište, stan, dom, mjesto rađanja, razvoja, života pčela može se posmatrati u dva oblika : Kao prirodno stanište, mjesto koje su same pčele odabrale bez ućešća čovjeka, koje može biti od šupljeg drveta do rupe u zemlji, pa čak i neke ljudske kreacije i sa druge strane namjenski proizvod ljudskih ruku, poznatim pod nazivom košnica u raznim oblicima. Vjerovatno su prvi oblici košnica pravljeni od najdostupnijeg materijala koji se mogao naći, a to je po mom mišljenju pruće ili šiblje, pa su se pravile poznate pletare, trmke, vrškare ili kako ih sve zovu. Kasnije su se pravile daščare, dubine, pletare od slame, pa sve do današnjih modernih košnica kojima će se uglavnom ovaj teks baviti.
Slika 4.
Slika 5.
Slika 6.
PČELINJE DRUŠTVO
Pčele karakteriše visoko razvijena organizacija društva, koja je usmjerena preživljavanju u ponekad iznimno teškim uvjetima. Već odavno je pčelinja zajednica kao dio roda pčela okarakterisana kao super organizam, organizam u kojem ne postoje pojedinačne želje jer pojedinci znaju samo za korist i potrebe cijele zajednice. Kažu da je ova osobina pčela zbunjivala i samog Darvina jer se nije uklapala u njegovu teoriju evoluciji gdje jači i sposobniji pojedinci opstaju u borbi za preživljavanje te u borbi sa prirodom i prenose svoj genetski materijal na sljedeća pokoljenja. Kažu da je našao rješenje onog momenta kad je spoznao „ da jedinica selekcije neće biti jedinka nego grupa „ Na taj način grupa opstaje ili propada, pa ona koja preživi je sposobnija i dalje se širi. (Informacia iz teksta „Izgubljeni potomci koji su mučili Darvina “ ) Kod pčela se kao rijetko gdje razvila specifična specijalizacija. Prva se sastoji u općenitoj podjeli na dva pola, ženski i muški. Upravo tu je došlo do specifične specijalizacije jer ženski spol predstavljaju matice koje su jedino sposobne nastaviti dalji život društva nesenjem jaja i pčele radilice koje su sterilne ženke jer se ne mogu oploditi. Matica svojim mirisima (feromonima ) drži zajednicu u stabilnom stanju, a kod pčela radilica tokom evolucije došlo je do daljih podjela na kućne pčele i izletnice.
Kućne pčele se dalje djele na hraniteljice, pčele primateljice koje primaju i smještaju hranu, pčele voskarice i stražarice. Podrazumijeva se da pojedine grupe rade i neke druge poslove kao grijanje legla ili čišćenje košnice, a u pojedinim fazama u ovisnosti od potreba preuzimaju poslove druge grupe ako mogu.
Pčele izletnice se mogu podijeliti na pčele koje traže hranu (izvidnice ), koje donose nektar ili polen/pelud i vodonoše.
Također izletnice donose i propolis. Općenito se misli da karnika na vrhuncu svog razvoja može imati 50.000 do 60.000 pčela, premda pčelari posebnim stimulacijama uspjevaju napraviti i jača društva savećim brojem pčela.
Trutovi su jedini muški članovi pčela i u košnici ih može biti od nekoliko stotina do nekoliko hiljada/tisuća. Njihov je osnovni zadatak oplodnja mlade matice. Međutim pisci pčelarske literature istiću da trutovi svojim prisustvom stvaraju sveukupno bolje stanje u košnici, pomažu pri grijanju legla i bolja je radna atmosvera. Trutovima je dozvoljen pristup u sve košnice (smatra se zbog njihovog mirisa, tzv. trutovskog feromona ), a pri kraju ljeta kad pčele uvide da im nisu više potrebni, slijedi prestanak hranjenja, izgon, zabrana ulaska u košnici ponekad i ubijanje. Karakteristično je da se legu isključivo iz neoplođenih jaja, tako da imaju svega 16 hromozoma za razliku od ženskih članova pčela koje imaju 32 hromozoma. Zato se u svijetu pčelarstva kaže da trutovi nemaju oca, nego samo majku i njene pretke i po ženskoj i po muškoj liniji.
Nastavak ubrzo slijedi
Daj prijedlog ,da li kao pod forum ili kako to zamišljaš i odmah idemo u realizaciju
