Malo sa se potrudio i našao objašnjenje novozelandske metode uzgoja matica.
Novozelanski nacin uzgoja maticnajka i matica
Milisav Korac
Najblizi je prirodnom nacinu uzgoja. Harry Cloake je ovaj nacin dobijanja maticnjaka prenio pcelarskom svijetu preko Apimondije jos 1977. g. I nasa "Pcela" ga je prijenijela pcelarima prije petnaestak godina. Dakle, nije to bas tako nova i nepoznata metoda. Od 1986. godine, od kada se bavim komercijalnim uzgojem matica, ova metoda je temeljni nacin uzgoja maticnajka na mojem uzgajilistu. Zbog toga cu opisati metodu u njezinom izvornom obliku, jer je, samo kao takvu, primjenjujem vec dugo godina. Nista joj nisam dodao niti oduzeo jer za to nije bilo potrebe.
O prednostima toga nacina uzgoja maticnjaka g. S. Taber je nesto rekao u svome clanku. No, to nije sve, jer ova metoda ima jos prednosti u usporedbi s drugim metodama uzgoja matica.
Nekim svojim kolegama, uzgajivacima matica pokazao sam taj nacin. Prihvatili su ga i pohvalna su njihova misljenja i iskustva. Ocekujem da ce netko od njih, poslije ovog clanka, iznijeti svoje ocjene o valjanosti novozelandskog nacina uzgoja maticnjaka.
Priprema zajednice
Za novozelandski nacin dobivanja maticnjaka koriste se kosnice nastavlajce (LR, DB, Farrarova kosnica ili poloska s nastavkom). Drugi tip kosnice nije pogodan za ovaj nacin rada, jer kosnica mora imati dva nastavka. Bit je u tome da treba na najbrzi i najlaksi nacin, ne razdvajajuci nastavak, podjeliti zajednicu na dva dijela i gornji dio uciniti bezmatkom.
Harry Cloake je to rijesio jednostavno i vrlo uspjesno. Napravio je pregrdnu dasku tako da se ona uvlaci i izvlaci otraga ili s bocne strane kosnice izmedju dva nastavka. Leziste za pregradnu dasku napravio je u gornjem dijelu okvira maticne resetke tako da je pregradna daska 1cm iznad maticne resetke. Ako bi taj razmak izmedju maticne resetke i pregradne daske bio veci ili manji, pcele bi ga zatvarale ili voskom ili propolisom. "Cloakeovu pregradnu dasku" (ne "plocu" kako stoji u prijevodu) g. S. Taber je dobro opisao u objavljenom clanku.
Evo kako je H. Cloake uzgajao i dobivao dobre maticnjake i matice po svojoj metidi uzgoja. Zajednice koje je odabrao za uzgojne podrazajno je prihranjivao, stimulirao matice na polaganje jaja i tako razvio vrlo jake zajednice ali u vrlo skucenom prostoru – u dva nastavka. U medjuvremenu je stavio maticnu resetku (MR) izmedju dva nastavka. Leto na MR je otraga i zatvoreno, a zatvoren je i otvor za uvlacenje pregradne daske. Povremeno je prevjesavao poklopljeno leglo iz donjeg (plodisnog) u gornji medisni nastavak.
Sedam dana prije dodavanja licinaka za uzgoj maticnjaka spustio je postolje kosnice za visinu donjeg nastavka. Istodobno je okrenuo kompletnu kosnicu za 180 stepeni, tako da je leto na podnici doslo otraga, a leto na MR na isto mjesto na podnici. Zatvorio je leto otraga na podnici, a otvorio leto s prednje strane na MR. Pcele ce, kao i odsad, ulaziti s prednje strane, ali kroz leto na MR u gornju nastavak. Buduci da je matica ispod MR u donjem nastavku, sada ce pcele kroz MR dolaziti matici, hraniti je, i uzgajati leglo. Pcele ce tako nauciti komunicirati s maticom kroz MR. Dakle, postigli smo cilj: razvili smo jaku zajednicu jer smo prevjesavanjem zatvorenog legla dobili u gornjem nastavku puno pcela, matica intenzivno nese jer smo joj dali prostor i hranu, a ipak se sve to zbiva u skucenom prostoru.
Eto, sada imamo zgodnu mogućnost da uvučemo pregradnu dasku iznad MR i da tako odvojimo gornji dio zajednice od matice i učinimo ga bezmatkom pogodnim za uzgoj matičnjaka. Ipak, dva dana prije dodavanja ličinaka, sredimo raspored legla u zajednici. Podignemo gornji nastavak skupa s MR i stavimo uz donji. Iz donjeg nastavka prevjesimo dva-tri okvira legla pretežno koje je pred poklapanjem i sa sto vise mladih pcela. Pri tome pazimo da slucajno maticu ne prenesemo gore. Na mjesto oduzetih okvira prenesemo iz gornjeg nastavka okvire, gde je izaslo ili izlazi leglo. Tako matica ima prostora za polaganje.
Da bismo imali redovito mladih pcela i jaku uzgojnu zajednicu, treba ovom dijelu zajednice dati okvirnu hranilicu punu "pogace" i 1-2 okvora s peludom i otklopljenim medom. Kada smo oba bijela zajednice dobro sredili, stavimo gornji nastavak sa MR na plodisni i sve drugo ostaje kako je i prije bilo.
Ako procijenimo da zajednica nije dostatno jaka za uzgojnu, mozemo je pojacati sa 1-2 okvira s izlazecim leglom ili mladim pčelama.
Obezmaticenje traje samo do 48 sati. Dan prije dodavanja licinaka za uzgoj maticnjaka uvucemo pregradnu dasku u njezino leziste iznad MR. Istodobrno otvorimo leto na podnici otraga. Pcle ce izlaziti iz donjeg nastavka, ali ce se vracati na leto MR i ulazit ce u gornji nastavak, jer su tako naucile. Buduci da je pregradna daska uvucena, pcele sada nace moci prelaziti matici u donji nastavak i za sljedeca 24 sata osjetit ce bezmaticnost. I ne samo to, sada je u gornjem nastavku krcato s pcelama na racun dijela zajednice u donjem nastavku. To nam je i bio cilj radi sto uspesnijeg zapocinjanja veceg broja maticnjaka.
Bezmatku damo licinke (presadjene u pocetke maticnjaka ili Jenterov okvir s mladim leglom) 24 sata po uvlacenju pregradne daske. Uz ovaj okvir koji smo stavili u sredinu nastavka treba dati okvir s peludom i otklopljenim medom. S druge strane okvira s pocecima maticnjaka sloze se okviri s leglom pred poklapanjem sa sto vise mladih pcela. Na kraju slozimo ostale okvire poklopljenog legla i okvire s peludom i medom. Hranilicu napunimo hranom, stavimo krov kosnice i ostavimo je na miru do sutra.
Sljedeci dan, 24 sada po dodavanju uzgojnog materijala izvucemo pregradnu dasku, a njen otvor zatvorimo letvicom pripasanom za taj otvor. Zatvorimo leto na podnici otraga i tako smo zajednicu opet vratili u jednu biolosku cjelinu. Pcele ce i dalje ulaziti u gornji nastavak kroz leto na MR. Buduuci da je uklonjena pregradna daska, pcele ce opet uspostaviti kontakt s maticom, hraniti je, uzgajati leglo ali istodobrno nastaviti s uzgojem zapocetih maticnjaka iznad MR.
Kroz pet dana kada su matičnjaci poklopljeni, stavimo ih u inkubator ili damo na grijenje u neku drugu zajednicu iznad MR. Dakle, bezmaticnost je trajala samo 48 sati. Uz dobru prihranu, ali i skuceni prostor, zajednica je stalno u rojevnom raspolozenju uz krace prekide od 48 sati. Možemo je rabiti za uzgoj cijelu seoznu. Necemo se razocarati jer su dobiveni matičnjaci glede veličine slicni rojevnim, a prihvat je dobar.
Bojim se, dragi citatelji, da cete, uz ovako siroko opisivanje ove metode, shvatiti je kao zamrsen i kompliciran nacin uzgoja maticnjaka. Nije tako, vjerujte, pa pokusajte i brzo cete spoznati da je novozelandska metoda laksi i brzi put do dobrih maticnjaka i matica. U istoj uzgojnoj zajednici zapocinju se maticnjaci ("starter"), uzgajaju se maticnjaci ("finis") i na kraju nam ostaje citava zajednica, sto nije slucaj kod drugih nacina uzgoja matica.
)) I tvoj pčelarski šešir mi se baš dopao!!! 
