VRIJESAK
Postano: 12 srp 2011, 23:52
Kada je o VRIJESKU riječ, postoji oko 100 varijeteta vrijeska, svi su svrstani u veliku porodicu «erica», od kojih su za nas najzančajniji:
1.) SATUREJA MONTANA L. – brezina, gorska metvica, kameni vrijesac, konjski vrisak, mali vrisak, modra kresina, primorski vrisak, gorski šetraj, kameni vrijesac, modra bresina, osjenac, osogriz, ožepec, vrijesak, vrisak, vriština.
Engleski – Winter Savory (zimski vrijesak)
Ta je biljka poznata još kao «primorski vrijesak» i najznačajnija je medonosna biljka mediteranske klime uz kadulju. Vrijesak mali je obično bijele boje, ali su česti varijeteti i modro-bijeli cvjetići što je obično i tip vrijeska koji raste i uspijeva po otocima i u kraškom priobalnom pojasu «na meti» posolice i obilja sunca.
Uspijeva od mora do 1200 mnv (metara/nadmorske visine).
To je mediteranska biljka koja raste samo na kršu. Grmić naraste od 20 do 40cm u visinu i ova je biljka trajnica, ima snažan korijen iz kojeg izbija mnogo uspravnih i razgranatih ogranaka («čupova»). Listovi stoje po dva nasuprotno, vrlo su mali i uski, čitav rub je gotovo oštro zašiljen i stoje uspravno na stapki. Cvjetovi, uglavnom bijele boje, sakupljeni su u pazuhu listova. Čitava je biljka pokrivena vrlo kratkim dlakama i žlijezdama s eteričnim uljem zbog čega je oštro aromatična mirisa.
Vrijeme cvatnje - od kraja ljeta (august-kolovoz) do jeseni (oktobar-listopad), te je kao pčelinja paša vrlo cijenjena biljka, tim više što cvate onda kada su skoro sve značajnije medonosne biljke već ocvale. Zato seleći pčelari koji vrlo dobro poznaju medonosnost te biljke za vrijeme njezine cvatnje organiziranim «konvojima» sele svoje pčele iz unutrašnjosti u velikom broju na staništa te biljke.
Značajna su staništa primorskog vrijeska Lika (Udbina i Gračac), Crna Gora, Hercegovina (sve do Tomislavgrad-Duvno, Livno, Glamoč, Bos. Grahovo, Drvar, sve do Konjica) i Hrvatsko Primorje (Plase, Meja, Hreljin).
Rasprostranjenija je od kadulje jer dopire od visine morska površine do 1200 mnv (na planini Velež) pored Mostara.
U 1950-tim godinama jedino donekle jeftino prevozno sredstvo za pustopoljine u Lici i Hercegovini obrasle malim vrijesom, redom željezničke stanice - Malovan, Zrmanja, Pribudić, Golubić, Strmica, Bos. Drenovac i Lički Tiškovac bile su naprosto «načičkane» košnicama tako da je tih godina rekord ponijela Strmica i Malovan (iza Gračaca) prema Kninu, točnije 1951. godine je na Strmici bilo 3000 a na Malovanu 5000 košnica.....
Medi preko cijelog dana i suprotno mnogim medonosnim biljkama najobilnije od 12,00 do 16,00 sati. Za obilnijeg medenja je dnevni unos i do 14,0kg nektara, ali se uvjeti moraju «poklopiti»:
-noći sa dovoljno rose, jutarnja temperatura relativno niska – 12 st. C, a podnevne od 32 do 33 st. C. «Normalni» je unos u dobroj godini 3-4 kg nektara.
Paše vrijeska se obično smjenjuju po 2 do 3 godine pa ima godina od dosta dobrih do rekordnih prinosa, obično ako su klimatski uvjeti vlažni (kišni). Naprotiv u sušnim godinama vrijesak potpuno podbaci papčelari moraju prihranjivati pčele jer pčele ne unesu ni gram nektara!
Med je zelenkasto-crvene boje, malenih kristala, spada u finije vrste medova a pčele na njemu dobro zimuju.
Vrijesak primorski (mali) je ljekovita biljka koristi se za liječenje probavnih organa i dišnih puteva a kao mast i uvarak za razne upale kože i sluznice nosa.
Primorski (mali) vrijesak razmnožava se sjemenom pa je važno kod branja ove biljke u ljekovite svrhe ne obrati sve cvjetiće «do kraja» nego se u svakoj glavici (busenu) pušta 1/3 neobranih cvjetova da se biljka osjemeni i tako nastavi svoj rast na staništu gdje se nalazi i za buduće naraštaje....
2.) SATUREJA SUBSPICATA BARTL L. – ostali nazivi planinski vrijesak, ljubičasti vrijesak, planinski modri vrisak, kraskoliki vrijesak, čubar, modri vrijesak, bresina,
Engleski – Summer Savory (ljetnji vrijesak)
Ta je biljka poznata još kao «planinski» i uz mali vrijesak je značajn medonosna biljka mediteranske klime. Planinski vrijesak je obično crvene boje, ali ima i varijeteta sa tamnoljubičastim cvjetovoma.
Raste i uspijeva od 400 mnv naviše poglavito u kontinentalnim krajevima.
U prošlosti je dosta uspjevala u Hravtskom Primorju po kojem se i jedan njezim varijetet zove satureja substicata liburnica.
«Voli» sunce kojega treba u danu barem par sati.
Također je mediteranska biljka koja raste samo na kršu, a grmić naraste do 20 0cm u visinu
Ova je biljka trajnica, a može se uzgajati i kultivirana u vrtovima za upotrebu u kulinarskim delicijama.
3.) CALLUNA VULGARIS Hill - vriština, vrišt, resje, vresak
Engleski - heather
To je biljka ispranog kiselog tla, koja su siromašna sa naslagama sadre (kreča), raširen na silikatnim terenima zaleđa, kod nas najviše u vrištinama Lici, Kordunu, Gorskom Kotaru, Hrvatskom Zagorju, u BIH oko Tuzle, i na nekoliko staništa u Sloveniji.
Naznačajniji zasadi su u Ličkom polju od Perušića do Gračaca, sa najvećim staništem oko Gospića.
Raste u Hercegovini oko Glamoča i Mostara.
Vrištinma dobro podnosi sušu, puno bolje od malog vrijeska, ali je ipak potrebna kiša za njezin razvoj i cvatnju. Cvate cijeli august (kolovoz) do prvih mrazova u novembru (studenom). Dobar je medonoša koji čak i u sušnim godinama daje kakvu-takvu pašu, pa pčelari rado pohode ovu medonosnu biljku, iako su prinosi na razini 50% prinosa od malog vrijeska, a iznose 2 do 3 kg nektara dnevno. Med je zatvoreno žute boje, skoro crvene, teško se vrca z saća i u tekućem stanju kod nepoklopljenih stanica saća, ovo je više izraženo kod sušnih nego kod normalnih vremenskih uvjeta. Med od vrištine se smatra slabijim medom, ali pčele dobro zimuju na njemu.
Iz ovih triju vrste koje su samonikle «divlje» vrste vrijeska razvila se u komercijalne svrhe:
4.) SATUREJA HORTENSIS L. – čubar, bresina, cabr, čober, čuber, čubrika, čuberica, jaber, šetraj, vrisak, morski, čumborak, čupar, bažulek, vrijesak
Biljka je u prirodi samonikla i cijelom istočnom Sredozemlju ali je zbog osobine da joj je miris i okus je poput papra, našla svoju primjenu u kuhinji kao vrlo dobra zamjena za papar.
Vrijeme cvatnje: kraj lipnja do početka kolovoza.
Stanište: čubar raste slobodno u prirodi na kamenitim i šljunčanim obroncima u istočnom Sredozemlju. U srednjoj Evropi uzgaja se kao začinska biljka, no tu i tamo kao samonikla biljka raste u blizini polja, na željezničkim nasipima i na grobljima. Za uzgoj su potrebna rahla tla i bogata hranjivim sastojcima. Biljci je jako potrebna toplina, pa su sunčani položaji i prikladni za uzgoj. Čubar je vrlo osjetljiv na mraz. Za sušnog vremena kulturu čubra potrebno je obilno zalijevati ali samo vodom kojoj je temperatura jednaka temperaturi zraka.
Nije značajna medonosna biljka jer joj je zastupljenost slaba.
Napomena: ovaj post sam objavio u podforumu "PRIPREMA DRUŠTAVA ZA BAGREMOVU PAŠU" da pojasnimo pašu iz Hercegovine po zastupljenosti i vremenu medobranja, a kako naš Senad nebi rekao da je to "off topic", objavljujem ju i na ovom podforumu - "MEDONOSNO BILJE
Za večeras toliko, pozdrav..............schumy
1.) SATUREJA MONTANA L. – brezina, gorska metvica, kameni vrijesac, konjski vrisak, mali vrisak, modra kresina, primorski vrisak, gorski šetraj, kameni vrijesac, modra bresina, osjenac, osogriz, ožepec, vrijesak, vrisak, vriština.
Engleski – Winter Savory (zimski vrijesak)
Ta je biljka poznata još kao «primorski vrijesak» i najznačajnija je medonosna biljka mediteranske klime uz kadulju. Vrijesak mali je obično bijele boje, ali su česti varijeteti i modro-bijeli cvjetići što je obično i tip vrijeska koji raste i uspijeva po otocima i u kraškom priobalnom pojasu «na meti» posolice i obilja sunca.
Uspijeva od mora do 1200 mnv (metara/nadmorske visine).
To je mediteranska biljka koja raste samo na kršu. Grmić naraste od 20 do 40cm u visinu i ova je biljka trajnica, ima snažan korijen iz kojeg izbija mnogo uspravnih i razgranatih ogranaka («čupova»). Listovi stoje po dva nasuprotno, vrlo su mali i uski, čitav rub je gotovo oštro zašiljen i stoje uspravno na stapki. Cvjetovi, uglavnom bijele boje, sakupljeni su u pazuhu listova. Čitava je biljka pokrivena vrlo kratkim dlakama i žlijezdama s eteričnim uljem zbog čega je oštro aromatična mirisa.
Vrijeme cvatnje - od kraja ljeta (august-kolovoz) do jeseni (oktobar-listopad), te je kao pčelinja paša vrlo cijenjena biljka, tim više što cvate onda kada su skoro sve značajnije medonosne biljke već ocvale. Zato seleći pčelari koji vrlo dobro poznaju medonosnost te biljke za vrijeme njezine cvatnje organiziranim «konvojima» sele svoje pčele iz unutrašnjosti u velikom broju na staništa te biljke.
Značajna su staništa primorskog vrijeska Lika (Udbina i Gračac), Crna Gora, Hercegovina (sve do Tomislavgrad-Duvno, Livno, Glamoč, Bos. Grahovo, Drvar, sve do Konjica) i Hrvatsko Primorje (Plase, Meja, Hreljin).
Rasprostranjenija je od kadulje jer dopire od visine morska površine do 1200 mnv (na planini Velež) pored Mostara.
U 1950-tim godinama jedino donekle jeftino prevozno sredstvo za pustopoljine u Lici i Hercegovini obrasle malim vrijesom, redom željezničke stanice - Malovan, Zrmanja, Pribudić, Golubić, Strmica, Bos. Drenovac i Lički Tiškovac bile su naprosto «načičkane» košnicama tako da je tih godina rekord ponijela Strmica i Malovan (iza Gračaca) prema Kninu, točnije 1951. godine je na Strmici bilo 3000 a na Malovanu 5000 košnica.....
Medi preko cijelog dana i suprotno mnogim medonosnim biljkama najobilnije od 12,00 do 16,00 sati. Za obilnijeg medenja je dnevni unos i do 14,0kg nektara, ali se uvjeti moraju «poklopiti»:
-noći sa dovoljno rose, jutarnja temperatura relativno niska – 12 st. C, a podnevne od 32 do 33 st. C. «Normalni» je unos u dobroj godini 3-4 kg nektara.
Paše vrijeska se obično smjenjuju po 2 do 3 godine pa ima godina od dosta dobrih do rekordnih prinosa, obično ako su klimatski uvjeti vlažni (kišni). Naprotiv u sušnim godinama vrijesak potpuno podbaci papčelari moraju prihranjivati pčele jer pčele ne unesu ni gram nektara!
Med je zelenkasto-crvene boje, malenih kristala, spada u finije vrste medova a pčele na njemu dobro zimuju.
Vrijesak primorski (mali) je ljekovita biljka koristi se za liječenje probavnih organa i dišnih puteva a kao mast i uvarak za razne upale kože i sluznice nosa.
Primorski (mali) vrijesak razmnožava se sjemenom pa je važno kod branja ove biljke u ljekovite svrhe ne obrati sve cvjetiće «do kraja» nego se u svakoj glavici (busenu) pušta 1/3 neobranih cvjetova da se biljka osjemeni i tako nastavi svoj rast na staništu gdje se nalazi i za buduće naraštaje....
2.) SATUREJA SUBSPICATA BARTL L. – ostali nazivi planinski vrijesak, ljubičasti vrijesak, planinski modri vrisak, kraskoliki vrijesak, čubar, modri vrijesak, bresina,
Engleski – Summer Savory (ljetnji vrijesak)
Ta je biljka poznata još kao «planinski» i uz mali vrijesak je značajn medonosna biljka mediteranske klime. Planinski vrijesak je obično crvene boje, ali ima i varijeteta sa tamnoljubičastim cvjetovoma.
Raste i uspijeva od 400 mnv naviše poglavito u kontinentalnim krajevima.
U prošlosti je dosta uspjevala u Hravtskom Primorju po kojem se i jedan njezim varijetet zove satureja substicata liburnica.
«Voli» sunce kojega treba u danu barem par sati.
Također je mediteranska biljka koja raste samo na kršu, a grmić naraste do 20 0cm u visinu
Ova je biljka trajnica, a može se uzgajati i kultivirana u vrtovima za upotrebu u kulinarskim delicijama.
3.) CALLUNA VULGARIS Hill - vriština, vrišt, resje, vresak
Engleski - heather
To je biljka ispranog kiselog tla, koja su siromašna sa naslagama sadre (kreča), raširen na silikatnim terenima zaleđa, kod nas najviše u vrištinama Lici, Kordunu, Gorskom Kotaru, Hrvatskom Zagorju, u BIH oko Tuzle, i na nekoliko staništa u Sloveniji.
Naznačajniji zasadi su u Ličkom polju od Perušića do Gračaca, sa najvećim staništem oko Gospića.
Raste u Hercegovini oko Glamoča i Mostara.
Vrištinma dobro podnosi sušu, puno bolje od malog vrijeska, ali je ipak potrebna kiša za njezin razvoj i cvatnju. Cvate cijeli august (kolovoz) do prvih mrazova u novembru (studenom). Dobar je medonoša koji čak i u sušnim godinama daje kakvu-takvu pašu, pa pčelari rado pohode ovu medonosnu biljku, iako su prinosi na razini 50% prinosa od malog vrijeska, a iznose 2 do 3 kg nektara dnevno. Med je zatvoreno žute boje, skoro crvene, teško se vrca z saća i u tekućem stanju kod nepoklopljenih stanica saća, ovo je više izraženo kod sušnih nego kod normalnih vremenskih uvjeta. Med od vrištine se smatra slabijim medom, ali pčele dobro zimuju na njemu.
Iz ovih triju vrste koje su samonikle «divlje» vrste vrijeska razvila se u komercijalne svrhe:
4.) SATUREJA HORTENSIS L. – čubar, bresina, cabr, čober, čuber, čubrika, čuberica, jaber, šetraj, vrisak, morski, čumborak, čupar, bažulek, vrijesak
Biljka je u prirodi samonikla i cijelom istočnom Sredozemlju ali je zbog osobine da joj je miris i okus je poput papra, našla svoju primjenu u kuhinji kao vrlo dobra zamjena za papar.
Vrijeme cvatnje: kraj lipnja do početka kolovoza.
Stanište: čubar raste slobodno u prirodi na kamenitim i šljunčanim obroncima u istočnom Sredozemlju. U srednjoj Evropi uzgaja se kao začinska biljka, no tu i tamo kao samonikla biljka raste u blizini polja, na željezničkim nasipima i na grobljima. Za uzgoj su potrebna rahla tla i bogata hranjivim sastojcima. Biljci je jako potrebna toplina, pa su sunčani položaji i prikladni za uzgoj. Čubar je vrlo osjetljiv na mraz. Za sušnog vremena kulturu čubra potrebno je obilno zalijevati ali samo vodom kojoj je temperatura jednaka temperaturi zraka.
Nije značajna medonosna biljka jer joj je zastupljenost slaba.
Napomena: ovaj post sam objavio u podforumu "PRIPREMA DRUŠTAVA ZA BAGREMOVU PAŠU" da pojasnimo pašu iz Hercegovine po zastupljenosti i vremenu medobranja, a kako naš Senad nebi rekao da je to "off topic", objavljujem ju i na ovom podforumu - "MEDONOSNO BILJE
Za večeras toliko, pozdrav..............schumy
