ErminH je napisao/la:Ekrem-Tesanj-Vlasic je napisao/la:Kolegama forumašima evo na poklon još nekoliko istrgnutih citata iz „moje neobjavljene“ a u cilju iznalaženja odgovora na pitanje: Mislite li da su te takozvane „nozecid – pogače“ (ili pogače sa dodatkom nekog drugog preparata) ljekovite? Kako? Kako da i preventivno djeluju? Da li je u njima ugrađena i cijena našeg neznanja?
Citat br.1.
Nozemoza na medonosnoj pčeli rasprostranjena je širom svijete medonosne pčele izuzev Malajskog ahripelaga i nekih dijelova Bliskog istoka i Afrike. (Napomena! Ovo sledeće nije citat iz moje neobjavljene: „U zadnje vrijeme imamo informacije da je dospjela na medonosnu pčelu Bliskog istoka i Afrike, a jedan kolega našeg foruma javlja da je više nema u nekim dijelovima velike zemlje Holandije“). U cijeloj Bosni i Hercegovini veoma je raširena pa pčelarstvu nanosi velike štete. Pored toga o ovoj zaraznoj, veoma teško izlječivoj bolesti naši pčelari malo znaju. (Napomena! Ovo sledeće nije citat iz moje neobjavljene: „Naučnici, naravno znaju. Neki su i uzročnika „prekvalificirali“ samo još da nam odrede adekvatan i efikasan lijek“).
Citat br.2.
Pčelinja zajednica zaražena Nozemozom ne može se sama osloboditi zaraze (uzročnika). U povoljnim životnim uslovima pčela, bolest u zajednici jenjava. U nepovoljnim životnim uslovima pčela, nastaju povoljni uslovi za razvoj Nosseme apis i Nosseme cerenae pa se bolest (kao) nanovo „budi“, a stresne situacije pogoduju njihovom ubrzanom razvoju i razmnožavanju, odnosno napredovanju nozemoze.
Citat br.3.
Ovisno od oblika bolesti i životnog perioda pčelinjih zajednica (čitaj: godišnjeg doba) različiti su prepoznatljivi znakovi nozemoze.
Citat br.4.
Bolest se može pojaviti u svim životnim periodima pčela, a svoju „prikrivenost“ pčelirama najčešće „otkrije“ krajem zime i početkom proljeća. Zato je pravilno kada ju nazivamo „prikrivenom zaraznom bolesti odraslih pčela“ ali nije pravilno kada je nazivamo „zimskom bolesti odraslih pčela“
Citat br.5.
Znakove Nozemoze pčelari često zamjene s znakovima drugih bolesti, naročito virusnim, a veoma često sa trovanjem pčela. Neiskusni pčelari (naročito u jesen) raspadanje pčelinje zajednice usljed nozemoze pripisuju „grabeži“, obično nekih tuđi pčela „staromodnih pčelara“ svoga okruženja.
Citat br.6.
Iskusni pčelar svojom pravilnom tehnologijom (ne namjerno) prikrije nozemozu, a nakon izrazito nepovoljne pčelarske godine ona bukne.
Citat br.7.
Manje iskusni pčelari bolest otkrije u njenoj zadnjoj fazi ili je uopće i ne otkrije. Pčelari polaznici (mladi pčelari) u prvim godinama pčelarenja nemaju gubitaka uzrokovanih bilo kakvim bolestima a naročito nozemozom. Njihovi pčele (rojevi) su nastanjeni u novo čisto stanište. (Napomena! Ovo sledeće nije citat iz moje neobjavljene: „Taj uspjeh neki polaznici pripisuju sebi, svom „naročitom znanju“. Tek u trećoj godinu „kula od karata“ se sruši pa oni koji ukapiraju da pčele tako dugo mogu da prežive i u bukvi bit će pčelari, a oni koji tu bukvu ne budu vidjeli od šume .....“).
Citat br.8.
Mogućnosti širenja i prenošenja infekcije među pčelama u njihovoj zajednici veće je tokom zime a među zajednicama tokom ljeta.
Citat br.9.
Ako se bolest uoči u kasnu zimu i rano proljeće to nije svježa infekcija već primarna infekcija zimskih pčela iz prošle jeseni, ljeta ili još od ranije.
Citat br.10.
Liječenje oboljelih pčela od nozemoze je u svari sprečavanje parazitiranja tj. Razvoja i razmnožavanja protozoe Nosema Apis i Nosema cerenae u stanicama epitela srednjeg crijeva pčele koje uzrokuju Nozemozu. Na životni razvoj i reprodukciju ovog jednostaničnog, a veoma otpornog interstaničnog parazita utiče se putem njegovog domaćina – pčele, peroralnom primjenom lijeka.
Citat br.11.
Liječenje oboljele pčelinje zajednice zaražene Nosemom apis i Nossemom Cerenae podrazumjeva zaustavljanje razvoja bolesti, liječenje pčelinjih jedinki i eliminiranje uzročnika (spora) iz pčelinjeg staništa. Odlični rezultati postižu se istovremenim liječenjem pčelinjih jedinki i eliminiranjem uzročnika iz pčelinjeg staništa.
Citat br.12.
Ovisno o životnim periodima pčela (uslovno-godišnjeg doba) različite su mogućnosti zaustavljanja razvoja i liječenja bolesti a naročito eliminiranja uzročnika iz pčelinjeg staništa.
Citat br.13.
Samim eliminiranjem uzročnika iz pčelinje zajednice postižu se višestruko bolji rezultati nego samim liječenjem pčelinjih jedinki (pčelinjih zajednica).
Citat br.14.
Lijekovi ne mogu uticati na spore nozeme koje se nalaze van organizma pčelinjih jedinki.
Citat br.15.
Lijekovi se ne daju preventivno. Preventiva je stvaranje povoljnih uslova za razvoj i život pčela u svim njenim životnim periodima. Povoljni uslovi za život i razvoj pčelinjih zajednica jesu nepovoljni uslovi za razvoj nozemoze.
Citat br.16.
Za liječenje nozemoze primjenjuju se mnogi lijekovi sa manjom ili većom učinkovitošću. Najefikasniji lijekovi su antibiotici čija je biološki aktivna tvar diciklohekisilamin a dobije iz kulture jednog broja gljiva iz vrste aspergillus fumigatus.Na tržištu se nalaze pod različitim nazivima preparata. Primjena ovih lijekova u pčelarstvu nije dozvoljena u EU pa i kod nas (naravno da njih vama nepreporučujem, ali stoji činjenica da su od poznatih do danas najefikasniji ali i da uskoro njih neće ni biti u proizvodnji – znate zašto). Manje efikasni su oni lijekovi (za liječenje ali ne i za suzbijanje) čija je osnovna ljekovita tvar na bazi joda. Pčelarska praksa potvrđuje učinkovitost takvih lijekova a nauka nije potvrdila da ti lijekovi zaustavljaju razvoj i razmnožavanje spora nozemoze u organizmu pčele. Pčelarska praksa potvrđuje i učinkovitost pripravaka, tinktura, čarobnih napitaka, spravljenih u „narodnim kuhinjama“ u raznim konbinacijama od gorkog pelna, limuna, bijelog luka, žalfije, vrijeska, borovih pupoljaka, ljute paprike, majčine dušice, metve, lipovog cvata, bagremovog cvata, mente, muške bokvice, bosiljka, šipka, cikorije, lavande, gavezi, sirćeta, sirutke (žešće), alkohola, i td. i td. i još dalje. Međutim, nauka ni za ove pripravke (preparate) koji se na našem tržištu nalaze pod raznim nazivima nije potvrdila da zaustavljaju razvoj i razmnožavanje spora nozemoze u organizmu pčele.
Citat br.17.
Ovisno o životnim periodima pčela (uslovno-godišnjeg doba) različite su mogućnosti zaustavljanja razvoja i liječenja bolesti a naročito eliminiranja uzročnika iz pčelinjeg staništa.
Toliko, treba da bude dovoljno.
Kolege forumaši! Vi čitajte sve, ali ne uzimajte sve „zdravo za gotovo“. Tako i ja radim. MEDNO!
Jako poucno,zanima me,sta vi uradite povodom ove vrste bolesti kada vam se pojavi na pcelinjaku?
Izvini kolega što si dugo čekao na odgovor. Rekao sam „kada ševa zapjeva ja ću sve manje imati vremena za naš forum“. Bit će i dužih perioda kada uopće internet neću moći koristiti. Sezona pčelarska je krenula, a „kratko traje“. Brzo će zima kada ćemo svakodnevno na ovom forumu biti skupa. Prije odgovora, kao uvod da ponovim, samo ono što je za odgovor na tvoje pitanje veoma bitno:
I Uvod:
Citat br.17.
Ovisno o životnim periodima pčela (uslovno-godišnjeg doba) različite su mogućnosti zaustavljanja razvoja i liječenja bolesti a naročito eliminiranja uzročnika iz pčelinjeg staništa.
Citat br.11.
Liječenje oboljele pčelinje zajednice zaražene Nossemom apis i Nossemom Cerenae podrazumjeva zaustavljanje razvoja bolesti, liječenje pčelinjih jedinki i eliminiranje uzročnika (spora) iz pčelinjeg staništa. Odlični rezultati postižu se istovremenim liječenjem pčelinjih jedinki (pčelinje zajednice) i eliminiranjem uzročnika iz pčelinjeg staništa.
Citat br.13.
Samim eliminiranjem uzročnika iz pčelinje zajednice postižu se višestruko bolji rezultati nego samim liječenjem pčelinjih jedinki (pčelinje zajednice).
Citat br. 18.
Samo po znakovima „fleke na saću ili satonošama“ ne može se 100% tvrditi da su uzrokovane Nozemozom (prvo: fleke mogu biti uzrokovane i drugim poremećajima, drugo: pčelinja zajednica može uginuti od Nozemoze a da u njenom staništu nema takvih fleka). U oboljeloj zajednici uvijek ima više karakterističnih znakova. Pravilo je slati uzorke na analizu. Ili da se poslužite ovom „dječijom igračkom“ (vidi slike - dobra igračka, uvećava do 900 x).
ć
II Odgovor:
1. Oboljelu pčelinju zajednicu „dovedem na mjeru“. Oduzmem joj sve ramove koje pčele ne zaposjedaju, naravno i tijela (nastavke). Ukoliko oboljela zajednica zaposjeda dvije ili tri ulice ja joj skratim muke (bolest je uznapredovala), ne mogu joj ja pomoći. Mogu, ali me tada nema nigdje. Izvršim zamjenu: podnice, poklopne daske (hranilice) i tijela (sve što se zamijeniti može).
2. Izvršim tzv. „živu“ dezinfekciju ramova sa pčelama nekim od registrovanih antiseptika na bazi joda (to su uglavnom preparati za „liječenje“ nozemoze koji se na tržištu nalaze pod različitim imenima. Ja imena preparata neću navoditi. Nisam plaćen. Vi u ovom postupku koristite onaj u kojeg vjerujete. Može neki i iz „narodne kuhinje“, ali tada „oprez“! (Svejedno ova „živa“ dezinfekcija nije potpuna). Ovu radnju ponavljam svakih 3 – 5 dana ako to dozvoljavaju vremenske prilike i to sve dok se ne steknu uslovi za prevješavanje ili dok se pčelinja zajednica ne „otme“ (smrt ili život).
3. Pčelinjoj zajednici dajem lijek ali tako da ga pčele odmah uzimaju. Lijek doziram u pogače ili šećerni sirup (sada ljekovite pogače ili ljekoviti šećerni sirup), ovisno od vremenskih prilika. Bitno je da je doza pravilno odmjerena, da pčele odmah dođu do lijeka i da ga u što kraćem vremenu konzumiraju. Pčelinja pogača kao i šećerni sirup su pogodne ali ne i pouzdane pomoćne ljekovite tvari (to je naša nužda) ali mi moramo znati da se ljekovita tvar u „našim pomoćnim ljekovitim tvarima (pogačama ili sirupu)“ vremenom razgrađuje. Ovisno o vrsti ljekovite tvari (lijeka) neke se razgrađuju veoma brzo, a neke u „našim pomoćnim ljekovitim tvarima“ mogu zadržati svoja ljekovita svojstva i do nekoliko dana. To je pored ostalog, osnov moje sumnje „da pogače koje nabavljamo na našem tržištu za liječenje nozemoze nisu ljekovite“. Ja ne znam da li je i koliko u njih ugrađeno lijeka, ali znam da je u njihovu cijenu ugrađeno naše neznanje. Ne znam, da li ima neki ozbiljni institut ili institucija u svijetu koji može dati certifikat o ljekovitim svojstvima takvih pogača. Nažalost...
Ukoliko lijek doziram u sirup (s ciljem da pčele odmah dođu do sirupa) tada sirup pčelama dajem u pčelama lako pristupačnim hranilicama (nisu takve sve hranilice i nije to uvijek ni Milerova).
Ukoliko lijek doziram u pogače tada pogače postavim na satonoše pa nakon dan – dva, kada pčele „napadnu“ pogaču u taj dio (oreol) pogače medicinskom špricom doziram lijek u pogaču (vidi sliku).
Ovu radnju (doziranje lijeka) ponavljam svakih 3 – 5 dana i to sve dok se ne steknu uslovi za prevješavanje ili dok se pčelinja zajednica ne „otme“ u život.
4. Ovim radnjama pčelinja zajednica najčešće se oporavi, „otme se u život“. Kada tako bude, moj postupak s njom je završen. Gurnem je u proizvodnju. Svjestan da nisam završio postupak liječenja (nisam zajednicu „prevjesio“ urađena je samo prva faza postupka). Za drugu fazu postupka treba više vremena i truda (brzo prođe pčelarska sezona). Evidentiram. Evidentiram sve, a ramove označim (rajsnagla u satonošu). Budućim radnjama (pčelarskom tehnologijom) nastojim da ti ramovi što ranije budu slobodni (bez legla i meda) kako bih ih dezinficirao. Razumijem ja da ovdje ima mjesta kritici (malkice pušta vodu), ali tako to ja radim. Ja ću sebe kritizirati. Vi ste tražili iskren odgovor. Ukoliko se pčelinja zajednica sporo oporavlja, tu zajednicu (kada se stvore povoljni vremenski uslovi) prevjesim, završim drugu fazu postupka. Da napomenem, postupak prevješavanja je opće poznat, obavlja se u dvije faze, a za cijelo vrijeme trajanja postupka (a traje 21 dan) zajednica je pod tretmanom liječenja. Ako se pravilno izvede ovaj postupak pčelinja zajednica (pčele) i njeno stanište su oslobođeni nozemoze i spora nozemoze. I opet istina (naglašavam svoju površnost), ja izvedem samo prvu fazu, a veoma rijetko drugu. Dezinfekcija, dezinfekcija i dezinfekcija (naročito „neživa“) i stvaranja povoljnih uslova za život i razvoj pčela, a nepovoljnih za razvoj uzročnika nozemoze.
5. Podnicu i tijela koja sam oduzeo oboljeloj zajednici (zamijenio) očistim i „opalim“ brenerom (tijela samo s unutrašnje strane). S podnicom je sada završeno. Iz ramova u kojima ima nešto meda isječem saće pa ga pretopim (kuhanjem s vodom) u kazanu. Kada se sve to ohladi izvadim vosak koji je sada sa žicama pa u topionik. Medni sirup (voda i med) dam pčelama, a veoma često (kada ima uslova) pojačam slad komu (da vidiš kako baca). U sljedećoj fazi ramove i tijela dezinficiram parama 80% sirćetne kiseline. Inače svake godine, krajem zime (još uvijek to možete uraditi) od svih zajednica oduzimam slobodna tijela i ramove te s njima izvršim isti postupak kao i sa ovim (utvrđeno zaraženim). Žice u ramovima ne štitim voskom, kako to pišu teoretičari. Nama praktičarima ta žica (parama sirćetne kiseline nagrižena) može poslužiti još koju godinu.
III Zaključak:
Dragi kolega Ermine, „to je to“, tako ja radim. Sve treba čitati i svakoga pitati, ali ne treba uzimati sve „zdravo za gotovo“ pa ni ovo. Ti pitaj što želiš da pitaš, ali me više nemoj persirati. Znaš, mi smo kolege pčelari pa ne ide. Je l' da, ne bi išlo da sam ti odgovorio da na mom pčelinjaku nema nozemoze. Uh što bi mi to bilo lahko.
Pozdrav, medno!