Ako je šećerna otopina kisela vrlo teško fermentira. Zato se u sirup dodaje sirće, limunska kiselina i vitamin C .schumy je napisao/la:Ovo za kapacitet je točno, pročitao sam negdje u stranoj literaturi da je maksimalni kapacitet oko 2 litre, zato Rusi i prave ove ovdje koje ja kupujem od 2 litre. Ovo je bitno iz dav razloga, vlage u košnici i fermentacije dodatog sirupa ako ga dulje vrijeme ne popiju i ne prerade. !.
Pozdrav......schumy
U takvoj sreedini nemože se dogoditi alkoholno vrenje niti razvoj truležnih gljivica. Radi bržeg dozrijevanja u sirup se doda 2 % zdravog meda. Med dodatno smanjuje fermentaciju. Treba proći 16 sati od kad pčele prebace sirup u saće i dotle je postotak šećera u sirupu narastao na 73%. Takav sirup je već konzerviran i pčele ga poklope za 7 dana,
Na 100 lit šećernog sirupa ja dodam 2 lit jabučnog octa, 10 ocjeđenih limuna, 0,5 kg bijelog luka. 10 gr vitamina C i 3 gr vitamina B kompleksa.
Bijeli luk očistim i sameljem, nakratko prokuham i vodu ocjedim i dodam u sirup.
Vitamine sameljem u el. mlinu za kavu. Vitaminski prah razmutim u vodi i dodam u sirup.
Med otopim u 5 lit vode i dodam u sirup.
Šećerni sirup pravim 1:1 voda šećer.
Za 16 sati kako pčele prebaće sirup u saće količina šećera poraste na 73 % bez obzira koje je gustoće sirup bio. Bilo to 40 % ili 60 %
pčele ga za isto vremena preradi do gustine šećera od 73 %. Prema tome ne trba se bez potrebe truditi i ukuhavati šećer u vodi veći od 50 %. Ta koncentracija se bez problema za 2-3 sata uz 2-3 miješanja otopi u hladnoj vodi. Kuhani sirup odaje miris te izaziva grabež. Ovaj sirup što ja upotrebljavam nije ukuhavan ali zbog mirisa dodataka takođe privlači pčele i osove pa zato oprez.