U toku sam iako sam odsutan sa foruma nekoliko dana zbog kvara računara ( 2 puta ) . Povremeno sam ulazio preko nekog laptopa ali teško mi je pisati na njemu ,
pogotovo što nisam imao eksternog miša , pa je to mučenje.
Inače hvala Senadu , ali se ne bih nazvao ekspertom, premda ponešto znam o oksalnoj kiselini .
Što se tiče ovoga ja sam dosta pisao o oksalnoj kiselini i ne bih sad to isticao , pa ću navesti primjere drugih kao argumente .
Prvi argument je kolega Krešo . Ne tretira on napamet sa 3,5 % ili 2,5 % ok. , kako bi rekao pet-r, nego radi po preporuci, kako se već radi u Holandiji . Uz to kako
znamo, veliki je pristalica Liebiga , a kako smo vidjeli na videu , koji je priložio medonosa , Liebig oksalnom zaliva „junački“ .Sumnjam da bi tako radio sa jačom
koncetracijom , cca 60 ili 70 gr. na litar sirupa .
Kao drugi argument navodim dijelove pisanja iz Pčelara br. 9 iz 2004. g. pod naslovom , „ Primena oksalne kiseline u strategiji borbe protiv varoe „
Glavna veterinarska uprava bivšeg SSR-a je još 1983. godine(ispred svog vremena- primedba urednika) propisala uputstvo za za lečenje varoe sa 2%-im
rastvorom oksalne kiseline. Masovna primena oksalne kiseline u zemljama EU počela je posle 1995. Godine. Prvobitno je korišćena oksalna kiselina koncetracije od
5 % do 8 % , što je pored visoke efikasnosti rezultiralo i velikim gubicima pčela ( ili slabljenjem društava ) . Kasnije su koncetracije smanjene, ali je večina pčelarskih
instituta u EU , posle višegodišnjih istraživanja preporučila koncetraciju od 2% do 3 %. Naime za uslove centralne Evrope, preporučeno je 35 g oksalne kiseline na
jedan litar šečernog sirupa , a to je 2,5 % svedeno na bezvodni deo oksalne kiseline (za proračun je molekulska težina 126,07 zaokruženo na 126 ). .........
Međutim večina čitalaca Pčelara, na osnovu jednostavnog matematičkog rezona, to tumači kao 3,5%-tni rastvor, što bi bilo tačno da nije u pitanju dihidrat oksalne
kiseline . Naime molekul dihidrata oksalne kiseline sadrži dva molekula vode, što se vidi iz sledeće formule : C2H2O4x2H2O.
Molekulska težina oksalne kiseline= 126 – 36 =90 (bezvodni dio ok ). Dokaz: ako je 126 : 90 = 35 : X , onda je X= 2,5 g/l , odnosno 2,5% .
O ovom načinu računanja , ja sam pisao na HP forumu , negdje 2009. I tada je to nazvano sitnjičarenjem. Ja sam se složio i tada i uvjek računam onako kako je
najprostije svima .
Treći argument je pisanje Rodoljuba Živadinovića u vezi razgovora sa Nanetti-em, copy i citat dijela članka :
R.Živadinović je napisao/la:Novosti o oksalnoj kiselini
Moramo da naglasimo da su radovi o oksalnoj kiselini izazvali najveću pažnju posetilaca Kongresa. Tražilo se mesto više, jer je nekoliko desetina ljudi stajalo. Gladni novih saznanja, pažljivo smo pratili izlaganja autora.
Najzanimljiviji nam je, naravno, bio Antonio Nanetti iz Italije (Consiglio per la Ricerca e la Sperimentazione in Agricoltura, Istituto Nazionale di Apicoltura, Bologna,
ananetti@inapicoltura.org), jedan od najboljih poznavalaca oksalne kiseline. Na početku je rekao kako je oksalna kiselina veoma popularna u Evropi za tretiranje zajednica bez legla, jer je jeftina i efikasna, a pčele je dobro podnose. Najpopularnije su metode nakapavanja i sublimacije. Sublimacija je po njemu skupa i zahteva veće zaštitne mere prilikom tretmana. Za nakapavanje se u Italiji preporučuje rastvor oksalne kiseline koji sadrži 4,2% oksalne kiseline, što se dobija mešanjem 1 grama dihidrata oksalne kiseline u kristalu sa 10 mililitara vode i 10 grama šećera. Drugim rečima, u mešavinu jednog litra vode i jednog kilograma šećera treba sipati 100 grama dihidrata oksalne kiseline (tj. 60 grama na litar rastvora).
Ovde moramo da napomenemo da se u eksperimentima na zapadu pokazalo da je ovo veoma visoka doza, i da može da škodi pčelama. Zato se i kod nas preporučuje 35 grama na litar rastvora.
Inače , bilo bi lijepo vidjeti da pet-r napiše, kako on tretira oksalnom kiselinom .